GranapAnimatori

Da li bi bilo sto je bilo, da se od propuha skrilo??

Uostalom kao sto je i sam Edhem Kejns, inace ugledni propuholog i ucenik najveceg profesora propuha na Propuholoskom univerzitetu pri katedri u Sjenici - Mirze Memica, rekao: „historioum civilizatium propuhare differentare est!“ ili  jugoslavenskim narodima razumljivije: „historija civilizacije propuhom se razlikuje!“  Rezovi na vremenskoj osi ljudskog bitisanja, sigurno bi drugacije podatke biljezili da su ljudi ranije spoznali pojavu propuha, te se od iste maliciozne pojave ucinkovito zastitili.  

Tako vremenska osa, jos u birvaktilskim danima  „nepuno desnije“ od recke na kojoj stoji „pocetak svijeta“, biljezi i tacku gdje stoji „potop“. Bozije davanje kazu ljudi. Bilo bihuzurli insana previse, i neophodno bilo da se podave. Pricu znate, kad je Noa (Nuh, Nuhi, Nuhanovic il kako mu je vec ime) bio u 600-toj godini zivota (tad su ljudi duze zivjeli, za ove neznalice koje misle da smo pogrijesili sa nulama, a mi nikad ne grijesimo) uzeo je brod i hepekiro unutra ljudi i zivotinja, po dvoje od svake vrste, masala. I legenda avazi da je bilo puno vode, i da ovi sto na brodu nisu bili, umrijese svi do jednog, od nemogucnosti disanja na skrge. Samo gdje smo opet vidjeli gresku? Gdje je historija zavarala ljude??  Kupamo se svaki dan, u kadi, bazenu, moru ili lavoru. Il u fildzanu. Al svi ostadosmo zivi! Voda ne ubija! Ni skrge ne moras imat kad znas plivat. Zasto se hairlija onoliko sa dusom rastade tog kobnog dana?  Odgovor na ovo pitanje, dobili smo metodolosko-logicko-filozofsko-vizuelno-percepcijskom metodom, nakon komplikovanih matematickih racunica, i jako opseznog eksperimentalnog istrazivanja, zbog kojeg nazalost zadnjih mjeseci, a kako ste vi primjetili, i nismo imali previse vremena da pisemo na blogeru. Uporedivsi u konacnici sve konkluzije, nasli smo jednu osnovnu razliku izmedju ljudi sto prezivise na brodu kod Nuhanovica, i onih ko koji ostase van istog, i glavu izgubise. Naime, zatvorena vrata broda ne ustupise mjesto propuhu,  ne dozvolise uticaj istog, i ljudi od njega zasticeni ostadose zivi. Ovi sto, pak, takvu privilegiju ne imadose, ostadose na vjetometini za insana jos uvijek pogubnog dejstva propuha, te bijahu druge zrtve kobnog, kratkorelacijskog i usmjerenog strujanja zraka, imenom nazvanog – propuh.  Prva zrtva dakako je Eva, koja naravno ne umrije zbog jabuke (opcepoznato je takodje u danasnjoj Propuholoskoj nauci, da je Eva zmiji (sejtanu) vezano za jabuku odgovorila sa „Ne hvala, ja sam na dijeti, ako imas sirnice il bureka to bi vec moglo“ , na sto je zmija ljutito ogovorila „Glupaco jedna, nije ti ovo Morica Han, sad  vise nisi na dijeti, nego si na propuhu!“ i prouzrokovala nalet instant propuha te usmrtila Evu. Adam je opet i suprotno tome, umro od steroida i teretana-dzamija filozofije, kad se sreo sa rajom sa Svrakinog, i pod istim uticajem pretjero sa proteinima ali o tome drugom prilikom...).

Nego pomaknemo li se u desnu stranu do naredne vece recke vremenske osi, a poslije pojave Krista, naici cemo na jos jedno pogresno tumacenje. Propuholoski institut u Sjenici nedavno je promovisao svoje novo otkrice o pogibiji Krista. Pomenuti profesor Memic razmatrao je polozaj raspeca i vjetrove koji su puhali sudeci prema dokazima historijskog zapisa „Passion of the Christ“ te ustanovio neobicnu elevaciju kriza, i predispozicije za propuh prilikom samog cina raspeca. Analizom strujanja vjetra i upotrebom sofisticiranih termickih kamera konstatovao je kako je pogibija nastupila upravo radi propuha. Izreka „oprosti im Oce, ne znaju sta rade“ analogno i logicno zakljucku, aluzija je na nepostojanje teoretske osnove i definicije propuha i datom vremenu. Kako je propuh otkriven tek minulog stoljeca zbog izrazitog zalaganja profesora Memica na spomenutom polju, logicna je u tom vremenskom okviru gore navedena recenica „ne znaju sta rade“, jer jednostavno receno ljudi nisu znali za propuh, niti da raspecem covjeka propuhu izlazu. I nisu ni mogli znati, jer propuh nije obican vjetar, i vjesto se sakrije, pa iz prikrajka ubija. Nevjerovatno zvuci, ali prica se, naravno nezvanicno, da je i Cak Norisa jednom zabolio zub zbog propuha... Tesko vjerovatno, al kad je propuh u pitanju, ofkors – izrazito moguce...

Ako se jos „historijski zadesnimo“ na onoj nasoj „u vremenu orjentacijskoj liniji“ , u friskijem vremenu primjera smrtonosnosti propuha jako je mnogo. Navodno „misteriozno“ ubistvo Sjedinjeno-Americko-Drzavnog predsjednika Kenedija (poznato je da je on umro zbog urote Centralne Intelignecijske Agencije koja po dumanskom nalogu kupila auto bez krova, a podlozno propuhu, u kojem se rahmetlija zadnjeg dana vozio te izdahno iznenadno) ili recimo pogibija Elvisa P. koja je takodje uzrokovana propuhom (o tome vec ne mozemo govoriti, jer smo obavezni zastititi najbolji interes tekuce istrage Univerziteta propuhologije na zadatu temu), kao i primjer Kurt Cobain-a koji si je prema laznim navodima zivot uskratio tako sto je ka svojoj glavi nanijetio pusku sa dvije cijevi, a zapravo je istina da je promasio svoju glavu i pogodio prozor, kroz koji ga je, pogodicete, dokrajcio propuh.  Zar jos uvijek mislite da je otac svih nindzi, Bruce Lee, mogao stradati od covjecije ruke? U takvoj nebulozi moze biti samo osoba koja nije gledala „U zmajevom gnijezdu“ i „Veliki gazda“. Lijepo se i jasno vidi da mu niko nista ne moze. Bas ko sto ona sevdalinka opjeva „Udri Brus Li...“ Ali ono sto je koristilo protiv malih zutih bihuzurlija- udarci koji su klizili kroz vjetar, kobnim se pokazalo u zavrsnom odmjeravanju snage sa propuhom. Na zalost, veliki majstor je bio nemocan, nije se mogao odbraniti udarcima, jer eto klizili su i kroz propuh, pa je nakon nekog vremena napuhan i raspuhan preminuo u drugoj godini trece zivotne decenije.

ZNije Zalud Zborila Znana ZFatima „Siine nemoj na propuh“.  Postavalja se sada pred kraj ovog, po obicaju i kao sto ste navikli mudrog, izlaganja pitanje- da li bi bilo sto je bilo da se od propuha skrilo?  Da su ljudi ranije znali za propuh, i uspjesnije izbjegavali ovu dzehenemsku manifestaciju, bil se sve drugacije desilo? Bil bilo rata? Bil se ljudi svadjali, i bili ko sto je Noa birvaktile zivjeli po 600 godina?  Tuu-ruuu ruuu—ruuu!!! (ovo je sad ona zajebana muzika, napetosti i tenzija)...

Za kraj, i jedna pozitivna vijest, na Univerzitetu u Sjenici ponos nas cijenjeni profesor i ponos nase propuhologije radi na revolucionarnom otkricu -patentu G1B3-AC7/2127490001  nazvanom „Krema protiv propuha“. Zelimo mu puno uspijeha, i naravno sto krace izlaganje ovoj nadasve smrtonosnoj pojavi prilikom procesa visokog rizika vezanih za testiranje ovog krucijalnog patenta

Ostadosmo jos duzni napomenut, da NOVA OKTAVIJA IMA FILTERE PROTIV PROPUHA!!! GO ENISE, JEST DA JE I TVOJA MLADA, ALI RADI FILTERA PROTIV PROPUHA VRIJEDI URADIT UPDATE!!!     :)))

Pitanje:

-Zašto krečimo prostor na zidu iza slika, goblena, satova (saHatova)...?

a) Zato što mi znamo da ce slike, gobleni, satovi... "znati" kako zid iza njih nije okrečen, te će duševno da pate, a mi to ne zelimo

b) Nije istina da krečimo te dijelove zida

c) Kontas, ja imam tapete

d)  Jer cu, eventualno, sliku, goblen, sat...staviti na drugu poziciju na zidu

e) Ok, zasto onda krecis tu "drugu poziciju na zidu“

f) Smatram da to rade samo IDIOTI (inace, ovo je alternativa koja nastavlja kontinuitet pojavljivanja atruibuta IDIOT u Vasim mogucim odgovorima)

Stepenice su od davnina imale krucijalan uticaj na zivot ljudi. Iako svuda prisutne, vrlo laHko bivaju zaboravljene, a njihov civilizacijski input u korist ljudskoj kulturi ostaje nezabiljezen. Mi smo se zato odlucili da stepenicama podamo, zadamo, i odamo mjesto na nasem blogeru, te da one tako dobiju prostor u naucnom svijetu, kao svojevrsna cetvrta dimenzija kulturnog uzdizanja (ako ne znate prve tri, pogrijesili ste bloGGer, te se zapitajte…).

Kako su stepenice presirok pojam da bi se u cjelini analizirale, mi cemo se ograniciti na one osnovne oblike, te ce nam baza biti stepenice fizicki vezane za stambene objekte.

Misterija stepenica pocela je kada je izvjesni prof. Anhil Munib – poznatiji samo kao Munib (16 st. p.n.e. ; porijeklom iz Pazarica, odakle su inace i svi eminentni teoreticari i poznati naucnici ove filozofske discipline) postavio osnovni postulat koji je kasnije pogresno tumacen i pretvoren u jednu drugu izreku - “sta je starije, kokos ili jaje?”   Desilo se, dakle, da je prof. Munib jednog dana silazio niz stepenice, u isti vakat kad je golub toksicnih fekalija (ptica karakteristicna za to podrucje, kojoj se u tom momentu prisralo) nanijetio da opusti misice anusa. Kako ona izreka kaze “Iz golubovog prkna u Munibove oci”, i profesor se nadje na podu, privremeno otrovan. Ono sto je slijedilo po njegovom ustajanju, temelj je moderne znanosti o stepenicama. Onesposobljen toksinima, profesor nije mogao shvatiti da li je krenuo iz kuce, ili se u nju vracao. Istinski naucnik, kakav je od malena bio, pokusavao je razaznati da li stepenice vode prema gore, ili prema dole??

Tako dakle nastade osnova proucavanja “da li stepenice idu prema gore ili prema dole”??

Nepravda je, smatramo, da mostovi budu opjevani desetinama stihova, da djeca u skolama pisu o mostovima, simbolima koji spajaju. Nekoliko primjera mostova u pjesmama - “Zivot je kao most…” ili “Most wonderful girls” ….itd. nabrojit se ne mogu.  A stepenice zaboravljene! Pa zar i stepenice ne spajaju? Zar i stepenice ne vode negdje? Kako “vas” nije sramota ?

Nego, deder prica jedna. Realna, istinita. Na rekreativnoj osnovi, sportska disciplina u mahali nasoj Dobrinjskoj, ratne ’92. – pljuvanje u dalj sa stepenica haustora, zadnji ulaz, Butozanove ulice. Standardni format takmicenja, stepenice 8-12 redova, smijes iz nosa povecavat gustinu pljuvacke, i radit “reload” fluida, a od ceifa ti zavisi kojom ces tehnikom hraknut. Ako kakav frisak puter cita ovo, nek se zna- djeco nije bilo tad ovih igrica modernih, interneta i blogova. Granate padale, struje nije bilo. Pa il ces u dalj, il ces u jednu lokvu, da sto veca bude, pljuvanje je u nedostatku loptica i klikera olimpijski prefiks dobilo. 

Prodje godina, dvije, otvori posteni siptar (sad evoluiro zanatom u pekara, situiran blizu gimnazije) “kospicarincu.” Pola marke das, al zato kospica….ihhh…. sjedis, dok ti se usta ne zguzvaju od ko zna kolko kilograma soli po gramu na kvadrat. A bila i jedna zena, ime joj ne ostade upamceno, al joj muza Serif zvali, toga se vec frisko sjetismo. I bio tad fol nju zajebavat. I lijepo kospica pod ruku, i na stepenice kod zene Serifove. I jedes. I na stepenice bacas.  I gulis. Pa na stepenice. I pljujes. Na stepenice… U po frke zacujes avaz visoke frekvencije, to te dama podsjeca koje sve clanove uze porodice imas. Lijepi dani, sportisti smo bili.

Nego izvoru da se vratimo, i analizi subjektivnih elemenata, svak je im’o mjesto, dje mu je plaho bilo, i gdje se sve desavalo. Za Seksona Seju – “Dobro dvoriste”, za nekog drugog opet mostovi, za nekog Oktavija, a za vecinu nas – stepenice. Klinac bi elevacije bilo u pljuvanju da stepenica nije bilo. Klinac bi naucili rec “ne przniiii ovdjeee, neblak ti ocaaa jeeeebo” da stepenica nije bilo. Klinac bi se ikad u kuci bilo, da stepenica nema.Klinac bi bio na stepenicama, da nije bilo stepenica.

Bio i onaj sto je jebo na stepenicama….ajd neka ga…

I komsija Adem bio nezgodan covjek, dok mu stepenice nisu u zivot usle. Imo Adem sto bi mi sad rekli “privatnu kucu”, dakle njegovu, personalnu, individualnu, bas njegovu, prizemnu, stepenica bilo nije nigdje. A bio zajebaaaan, imo brkove male, ko u Hitlera dizajnirane. Jesil mu na kapiju priso, odma bi te sikteriso. Zenu mariso, i to sve lijevom rukom, vanjskom stranom, zvucnih efekata radi.  I tako on bio nezgodan, mariso zenu omiljenom mu lijevom rukom, sve dok nije preselio u zgradu sa stepenicama. I Boga mi,  stepenice ga odgojise! Popio komsija. U takvom stanju prilikom silaska iz kuce na ulicu, desio mu se nesporazum sa gravitacijom, mašio  jednu stepenicu, a sa ostalim se sjedinio. Na bolan nacin. Fraktura, dva put pogadjaj, lijeve njemu draze ruke. Da se razumijemo, marise lola zenu jos uvijek, onom desnom zdravom (i nogama), al lijevom vise nikad.  Pa ce onda neko reci, mostovi su najbitniji…oktavije su najbitnije… pa jel most vaspito komsiju? Jel mu oktavija (ovo “oktavija” malim slovom) preko omiljene ruke kojom je zenu mariso presla?? E stepenice jesu….

Objektivne i subjektivne elemente smo sa ovim izlaganjem zakljucili. Pametnom puno ne treba, pametan je vec nakon Anhila Muniba skontao o cemu se ovdje zapravo radi. A ko se jos uvijek nije uvjerio u krucijalni uticaj stepenica na zivot ljudi, garant jos uvijek zivi u privatnoj, personalnoj, individualnoj, prizemnoj kuci, ili vozi oktaviju (ovo “oktavija” malim slovom). Stepenice njega jos uvijek nisu kao osobu oblikovale, te se mi iskreno nadamo, zarad njegovog dobra, da ce u skoroj buducnosti aterirati na iste nekim dijelom tijela, te da ce se tako opametiti.

Za kraj ostavljamo vas u dilemi profesora Muniba- Da li stepenice vode ka gore, ili KA dole??

FOTO By: Damir Shaljic

Puno je lakse dijete imat nego blogg.  Djeluje to neistinito, apsurdno, smijesno, al je tako. Kad mu nokti narastu- odrezes ih, kad zasere guzicu, operes mu, cuclu stavis, i zapjevas ( Zoko moja Zoko) da zaspe.  A kako ces blogeru nokte odrezat??? I da ima bloger nokte, hipoteticki, kolko bi ih bilo? Bil bili nalakiraTi?  Bil se mogli noktaricom odrezat, ili bi se bloggtarica morala inovirat?

A ko ce oprat bloger?

Nije to jednostavno, teret je velik. Legnes navece, a nisi nista na blogeru napiso, pa ustajes, mjesecaris, hodas po sobi, grickas nokte..ihh,  i tako ti tesko bude, da ne moRes spavat, oka sklopit, nece mrak na oci i Bog!! Dijete? Eh to je opet lagana stvar. Malo dijete, hiljadu godina spava, 16 sati, i vise…jebe te se… samo spava, a i nokti mu slabo rastu, a ti rahat. A internet bloger online 24 sata dnevno. Bloger nikad ne spava, nikad ne miruje. Sto reko onaj hajvan iz  benda “voatile pikes” -“dok mnogi spavaju, neki su budni”; tako i u gospodnjim putevima vezanim za bloger, nikad ne znas kad ce koji komentar osvanut, i kakva ce ti popularnost bit, sto je nadasve krucijalno. Mi ovo sve i radimo da biste vi ostavili komentar.

Zakljucit je lahko-  ako mu je bloger komparacija, dijete je maciji kasalj.

Nije insan nizasta sposoban. Knjiga mu treba dijetetu ime da izabere. Pa listas, pa ti se svidi “Mugdim.”  I dijete ti se zove Mugdim. Tuge li velike, razabires 5 dana knjizicu, da bi djetetu plaho ime dao, i izaberes MUGDIM…    I onda to dijete ode u skolu. I ima divnu uciteljicu Amiru, koja cijeli razred odvede na Bjelasnicu. Bjelasnica planina, brdovita Bog dao, a djeca ko ovce svako na brdu jednom. Armin, Mirelica, Emina, svi se razbjezali, svaki na svoju stranu, a Mugdim- poenta price nase, malo podalje od njih, o svom se jadu zabavio.

Cemu sad sve to? E pa ne mores cijeli dan na brdima Bjelasnice bit. Valja kuci krenut. Pa zamisli ti sad kad Armin, Mirelica i Emina udare vokativ imenu ovog junaka nam naseg. S kraja na kraj. Zamisli ti samo kako to krkanski, medzedski, sirovo, klocevski zvuci kad se neko sa jednog brda na drugo dere – Mugdimeeeeeeeeee!!! Muuuugdimeeee!!

I taaaakoo…..o tome smo mi razmisljali kad smo blogu ime davali. I u najdubioznijim momentima spoznasmo jos jedno zrno mudrosti , pored sutlije koju smo vec na ovom blogeru napravili, metaforicki receno, ako je to zrno mudrosti– zrno rize.  Ne mozes mu (blogu) nokte odrezat, al mores imat obzira da ako ti blog ode na Bjelasnicu, i neko ga pocne tamo dozivat MUUGDIMEEEEE, MUUUUGDIMEEEEEE!!!!-  to nece biti u skladu sa nasim personama (koje ovaj blog reprezentuje). Mi smo prefinjeni, imamo divnu terminologiju, nismo nimalo sirovine, nit imamo medzedskih nagona. Ampak naprotiv, obojica vec godinama treniramo balet.

Mi se zato nismo upustili u knjigu kad smo dodijelili ime svom blogu, vec naprotiv, logicno- u novine. U Avaz nismo, jer bi nam se onda blog zvao “objesio macku i pustio muziku”, vec smo po inspiraciju otisli (zavirili) u dnevni list - Oslobodjenje. Duboka je koncentracija bila kad otvorismo, u pet deka i nasumicno, stranicu hronike gradske (grad Teslic), i tamo nadjosmo rijec “granap”. Jos jednom ponovljen postupak, dolazi rijec “animatori”, i nas blog dobi svoje ime. Problem rijesen, pa ako ikad bude na Bjelasnicu iso, sJekiracije neJma, elegantan vokativ je zagarantovan.

Kad je tako tesko djetetu ime dat, jasno je ona koliko je jos teze blogeru, al eto, mi to moRemo, razumijemo i znamo. Pa cemo mu ako Bog da, za prvi rodjendan i nokte malo podrezat ;)) Ako nam bude ceif…..

Slika by: Damir Saljic- “narasli blogeru nokti, preko noci….”

Advertisement: Postavljena nova anketa, glasUjte- deder!

Dugo nismo pisali, jer je jednom od nas dvojice bila odvezana pertla u jednom momentu kad se odvezala, pa je to unijelo bihuzur da se ne dogodi ono sto se Šemsi umalo dogodilo. Zato se nikome ne ispričavamo za dugo otsustvo sa blogg scene.

Eh, dje smo....hmm...mogo bi podebljat font da Mirnes vidi iz daljine.. eh sad ide tekst, ovo je ko biJo uvod.

Ova 4 (riječima: četiri) buketa sto ih frljaknu od Lakinih roditelja kČerka, a sestra njegova (ovdje smo demonstrirali moć spoznavanja kognatskih i agnatskih rodbinskih veza, i kalkulacija porodičnih koljena i naraštaja) nalaze se kod nas, u našem vlasništvu, posjedu, i ovisni su o volji raspolaganja koja dolazi...a odakle nego od „kako nam klincu (kurcu) volja“. U skladu sa staaaarim drevnim adetom iz Rebuplike SrBske ko udje u posjed jednog ovakog buketa (Mema reko Bidermajer da se zove), na osnovu nasumičnog iza-ledjnog frljakanja od strane mladenke ili evrovizijskog izvodjaca iz Goražda, on će  se prvi, u vrlo bliskoj budućnosti, oženit. Eh, sad tu nastaju neke male matematičke nedoumice, dileme ili ti ga komplikacije. 4 (slovima: četiri) je buketa, a nas je dvojica. Da li to znači da ćemo mi imat po dvije hanume, ili ćemo 4 (nije više interesantno ono-slovima... ) ženke, koje će se rotirat po ustaljenom domaćem principu kruženja predsjednika u našoj domovini, koristiti naizmjenično i proizvoljno? I šta bi bilo da su bila 3 (slovima: tri) buketa, bil jedna od dvije morala bit Razija Mujanović?

Vratimo se sada na ovu pricu sa buketima. Na stranu sve, al Damire oš jedan buket? Ima crni, sa spojlerom da ide uz Oktaviju, mnogo jeftino, akcijska cijena.

Sad evo dodjose Francuzi. Oni nemaju bukete. Memino auto iz Francuske. Znači ni on nema buket. Znači on se skoro neće ženit. Enisovo auto nije iz Francuske.

Eh sad, povodom ove priče o buketima, konkluzija je sljedeća: i pokvaren sat, koji je sastavni dio buketa, dva puta dnevno pokazuje tačno vrijeme. Eh sad kad smo već kod satova, što nidje nema sat izbazdaren na 24 ure, sa mehanizmom podesenim u skladu sa tim, pa da se ne vrti dnevno dva puta, već samo jednom? I konkluzija bi bila drugacija.

Ovaj post nije ap to dejt, nije dakle frišak, on nije taze!

Na slici je kuler koji nam nepodnošljivo kvrči u CJ (slovima: centralnoj jedinici)

Na dan tog dana, a bio je ponedeljak (il utorak, more bit?)  Šemso je imao „obične“ planove – kafa, sok, japrak, očistit felge omiljenog mu golf-mobila sto ih zaprlja do kuce mu makadam , izborit se sa deja-vu napadima sjecanja na „milu“ punicu...itd

Ali, onog trenutka kada je pasta za zube nanesena na cetkicu mu izgledala cudno – one boje-crvena, plava, bijela, zelena, akvafresh, inace jasno razgranicene, bijahu pomijesane, Šemso je sve shvatio. Taj predznak mu je sve rekao...

Ali Šemso ne bi bio „Šemso armatura“ kada se ne bi inatli suprostavio tom svom unutrasnjem osjecaju, sto ga je u puno navrata i prevarit znao, i nastavio sa klasicnim aktivnostima: uzeo je najbolji komplet kašika i viljuška, krenuo ka aVtu, vidio pertla mu zavezana – sagne se, odveze je, dodje do auta, sve uredno – punica sjedi na zadnjem sjedistu, jede kestenje – merhaba Mejro – merhaba, izvadi, potom Šemsaga onu najboljšu viljušku, zabode je Mejri u plucnu maramicu, izvadi istu te njome uredno izglanca felge (da, te maramice upravo za ovu svrhu sluze), i, taman kad je trebala da se desi najbitnija, najkrucijalnija stvar ne samo tog dana, vec  ukljucujuci i prvi sat sljedeceg dana - ....zape za pertlu, pade na viljusku i umre.............. !

A poš'o je Šemso i jednom na more. Samo jednom, nazalost. Isti taj put kad je pošo- Šemso i došo.

Kako to na moru biva, od egzotike kupacih kostima, bikinija i monokinija, prvi dan ovo ono, drugi dan ko i prvi – mastrubacija, treci dan ga ruka zaboli, cetvrti dan lijecio ruku...

Depresivan Šemso, ni ove godine nece nista metnut pod sebe, a jos mu rekli da se na moru to podrazumijeva L Pomišlja na najgore – da se samoubije L,  -KADJ-jen'a Čehinja šestog dana u grm ga zovnu, Šemso ne okljeva te se brzo u grmu nadje, ona polunaga i cijelonapaljena, poče Šemsu da skida, Šemso poludit oce od radosti...

I  u ciku borbe (ono kofol-jeku borbe), desi se SKANDAL – Šemso skonta da se neki dan bocno na viljusku, i umro, i da mrtav jebat ne moze i to se jos poklopilo sa jucerasnjim mislju o samooduzimanju zivota... I od tuge, opet umre.

A i imo je zivota stotinu i sedam, ihhh, mladost,  opet se Šemso u pricama našo. Tužno selo Šemsino selo: Vehbiju iz gornje mahale satrala volovska kola, bez samih volova da ih vuku. Misterija ziva. Ivica, brat Vehbijin, jos misterioznije se otrovo labelom; najkršniji momak iz sela, Aziz pojeo divx, i umro od side  (na divxu bio film sa otom konotacijom – aidsovskom); na Sejfudna pao goblen dok je zenu Jasminu plodnom pravio; Mersudina ujela zmija i umre prirodnom smrti u svojoj 95-oj....... –Zajednicko za sve ove tragedije je sto nabrojane ljude mrtvim proglasise,  al niko ih niko i nikad bezivotne vidio nije.

Šemsudin se zato cuvao, obazriv bio, nije radio nista sto su ovi nesretnici, i zivot je posvetio otkrivanu misterije – PA ŠTA BI SA LJUDIMA, JEBEM TI NEBLAK? Pisao je u knjigu sve sto je radio po tom planu...godine je provodio trazeci odgovor.

Dana jednog (ponedeljka il utorka?), zeni mu se začepi sudoper, on –majstor za sve, zavuce se dole da to popravi, kad dole rupa, u rupi knjiga sa naslovom –ISTINA O NJIMA !!! Uze knjigu, otvori je i – pade mu viseća (ono što visi nad objektom popravljanja) na glavu i umre (opet)!

Poznato je dakle, i jasno svima o cemu se ovdje radi. Nema potrebe da se to previse analizira (subjekat je izostavljen, skriven; objekat je jama, itd..), nit da se sta plaho pojasnjava. MoRemo odmah konkretno reci - kopas ti jamu da ti komsija upaNe u nju, i na kraju zavrsis u istoj.

 U ovoj pazljivo odabranoj kratkoj filozofsko-logickoj analizi (tekst koji slijedi ispod), mi smo pokusali (i naravno uspijeli) dotaknuti i odgonetnuti enigmu ovakvog razvoja situacije, negativnog po kopaca jame, rupe ili ti ga busotine. Zasto on bas upada u jamu, rupu ili ti ga busotinu, zasto je jama bas iskopana za drugog, morel se to upadanje u jamu, rupu ili ti ga busotinu izbjeci? Dakle, kritiziracemo osnovne elemente i ideje upadanja u jamu, rupu ili ti ga busotinu, a sve povezano sa recenicom iz naslova.

U prvom redu, razlog zbog kojeg neko upadne u rupu je - njena velicina. Nes nikad upadnut u rupu u koju ne mores stat. Vec samo, iskljucivo onu u koju mozes. Dakle, za sve one koji su, na raznim podrucjima zivota, govorili kako “velicina nije bitna”, mi cemo smo jos jednom, na primjeru rupe (simbolika), ukazali na cinjenicu da je velicina itekako bitna, ampak neophodna.

Potrebno je, nadalje, da te nesto povuce u tu rupu. Ne moze tek tako, na bigajri hak. Dakle, ko sta gdje – sila zemljine teze.. Graavitacija je neophodna da se u rupu zapadne i upadne. Teoretski, u bestezinskom stanju nikad se ne bi upadalo u rupe (zemljisne dakako, ove druge nemaju veze s gravitacijom i u njih se upada na aaaaapsolutno drugi nacin, i o tome drugom prilikom), pa smo mi tu spoznali jednu gresku u ovoj orginalnoj poslovici. Totalno je pogresno da osoba koja je izrekla istu, u ovako velikoj mjeri zanemari ovakav krucijalni uslov. Neki dan na Zvjezdanim stazama, kod Pikarda,  doso Muzafer iz neke komsijske galaksije, i lijepo hodo preko rupe, jer je neki bihuzur bio s gravitacijom. Rupa dovoljno velka, duboka, adekvatna vrsta rupe da se laHko upa’ne, cak nije iskljucivo da je i sam Muzafer licno i personalno kopo….al joook. Djaba svi elementi i uslovi, rupa ispod njega, a on iznad nje! (ha sto smo ovooo plaho kaazali…). I nista se ne desava.  Sta mu ga ja ne znam, valjda Muzafer bijase gravitaciono-rezistentan, on to nest ima anti-gravitaciono u sebi, lagana mu dusa pa ne tezi crnoj zemlji, il ne prdi pa se to u njemu balonizira, il sta li vec…. Uglavnom, kako onda poslovica da valja? Sta sad da dodje Muzafer iznad rupe, i on nikad nece upast?!

Trebalo bi stajati dakle: “Tko Tdrugom jamu Tkopa, u mjestima gdje Tima Tgravitacije, sam u nju Tpada, pod uslovom da nije Muzafer iz susjedne galaksije (od kapetana Pikarda).”  Samim tim sto smo ispravili poslovicu i usli u esenciju njenog znacenja, te bili pametniji od coeka koji je napiso (posto je ovo narodna poslovica, jasno je od koga smo pametniji) mi smo jos jednom demonstrirali, prakticno pokazali (jer ste vi iskali)  kako jesmo najpametniji, a nas blog – najbolji. 

“Tko TDRUGOM jamu Tkopa” – zasto bas drugom, drugoj osobi? Sto ne sebi? Tko Tsebi jamu Tkopa sam u nju Tpada?

Eh sad hipoteticki hipotetizirajmo da co’ek kopa SEBI rupu. Vrlo su rijetki primjeri kopanja (dubinskog karaktera) zemlje, na rekreativnoj osnovi. Bas ce neko, jah, kopat rupu, cisto da bude dobar s lopatom. Da se razumije u lopatu, da je diplomira. Manevrisanje poljoprivrednim inventarom i nije upecatljiva stavka za  C.V.  Obicno lopata asocira na dva razreda osnovne, zutu pokosulju i dlakava prsa filozofa sto kopa kanal kod Bosmala. Pa da podvucemo, lopatanje iz cista mira niko ne radi, ne praktikuje, vec svi imaju neku poJentu. Pa kad sahranis bestiju (umrla ti macka, pretpostavimo da je to poJenta, il ti ga poanta) u sta ces onda upast? Sebi kopas sa ciljem, pa na kraju opet zatrpas. Al drugom, komsiji,…eeee, njegova macka je vazda ziva, a i da umre, ne treba je zakopavat. Komsiji rupu kopas da upadne i nogu polomi. MaHksuzije. Dakle odatle u poslovici “TDRUGOM”.  

Pri kraju ovog iskazivanja, da se jos nesto razjasni, radi pojedinih blizih prijatelja - da bi se uspjesno eskiviralo upadanje u rupu, nije potrebno imat Oktaviju! Dakle apsolutno, totalno, u cijelini, Oktavija je nepotrebna.  Jer kad komisiji svom dobrom rupu kopas, onda je ona dovoljno velka da upadne zajedno i skupa, tugedr s vozilicom. Lijepo, registrovasmo i situaciju kad je motokultivator isplativiji od Oktavije. Jer mi to mozemo ;)

Mudrost:

Potrebno je ne dovesti se u situaciju u kojoj ces bit direktno iznad rupe. Kad to uspijes, onda nikad nes upast u rupu. Pa da metnemo jos jedan zakljucak na temu “sto je onaj upo u jamu, rupu ili ti ga – busotinu koju je kopo komsiji” -  zato sto se doveo u situaciju da bude iznad te rupe. Kako uostalom kaze i stara poslovica, porijeklom iz Kentakija:

“Ukoliko Muzafer nisi, iznad rupe nalaziti se nemoj, ti si.” (ovo “ti si” , naravno, da se rimuje).

FOTO: Mis ko medzed

Zelimo naglasiti da nije uredu to sto radite. To nije mnogo lijepo, nije uopste lijepo, nije moralno, a ni prema nama posteno. Mi znamo, razumijemo, da je jako tesko kontrolisati emocije, ali to apsolutno ne opravdava ono sto radite. Jasni su nam razlozi, i znamo kako su nase veze uvijek uspjesne (zasto? sta mi to imamo? sta nas cini uspjesnim? procitaj post ispod posvecen osnovama kvalitetne veze!), ali sve na stranu- sram da vas bude!

Naime, u najdubioznijim momentima i razmisljanjima, analizirajuci postupke ljudi oko nas, u razgovorima sa brojnim  zenama, hanuamama,  dosli smo u spoznaju kako smo objekat seksualne fantazije, te kako mnogi misle na nas dvojicu u onim najintimnijim momentima (ne vezanim za post ispod posvecen razrahacivanju, i elementarnim osnovama odbacivanja fekalija), i koriste nase persone da bi  stimulirali, pojacavali i intenzivirali hormonalne reakcije tokom gresnih momenata auto-erotskih aktivnosti. 

Nase grudi jesu more zenskih suza, njima plove rijeke istih (suza), i na istim (grudima) uviru, ali vas ipak molimo ili da se obuzdate, ili da se registrujete u "Knjigu zena ciji smo objekat seksualne fantazije"  kako bismo dobili zvanican broj, te se lakse borili i stitili svoju intimu, te ogradili od grijeha koje na takav nacin cinite.

Dakle, apelujemo da nas ne iskoristavate na taj nacin, i mi dusu imamo, iako istina, od prelijepe i neodoljive  vanstine i ljusture, tesko je istu (za one koji ne umiju iz konteksta, ista = dusa) odmah razaznati.

Mah...

Ok sve to - rukice, kokice, titova dzada, sladoledi u imperijalima (il kod onog gore đe je kugla po marke), klupice, romantika, šaputanje na uho ...ljubakanje, ozbiljni konstruktuvni razgovori kojima se procjenjuju ljudi - dal su jedno za drugo, pa i to kad se navade da se medjusobno upoznaju sa onima koji su ih napravili, pa ovi daju blagoslove, vele - More sine/kceri, plah ti ovaj intimus, ali, sta vam 'ocemo rec -

 Svaka plahe ljubavi podrazumjeva plah organ (da ne kazemo kurac,....a vec smo rekli, e jbg sad...), dakle zbijla

pa da, IZA SVAKE VELKE LJUBAVI STOJI KITA !!!

21.april , 14 sahata, MSN pendjer:

"Dado:   Dje si konju?

Mirnes: Sta ima papak !?

Dado: Nist, sta si planiro danas, ako si ista planiro?

Mirnes: Konju, rodjendan mi je, sto mi ne cestitas....

Dado: Ma jok ba, jebes to, nego stas da ti kupim?

Mirnes: OKtaviju..."

Za one koji se pitaju –zasto oktavija???

Odmah cemo rec – mi valjda znamo zasto i to je dovoljno ;)

Al dobro, danas smo velikodusni, pa cemo pojasnit – Oktavija je mocna, naime, to aVto ima sposobnost da mu ne treba rucna, naJime – ima jedan GUMB u koji se upre i onda aVto stoji u brdu, u leru, bez da drzit noznu kocnicu, a kamo li rucnu, i aVto jednostavno stoji, ...e, navedeni haberi su jako korisni za one koji MRČE u kolima, jer ovako ne moRete otic u provaliju kaku kad mrčite negdje dje je brdo, a obicno se za ove prilike nalaze takvi reljefni predjeli, i sto je jos bitnije, ne smeta vam podignuta rucna kocnica ;)

Specijalne, extra pogodnosti su jos kada je oktavija crna, ih, a pozadi more, a i ne mora ima spojler ;)

I sad bi ko i mi trebali naznaciti da nam je ekstremno tesko pisati, i da je polje inspiracije suzeno iz nepoznatih razloga, pa se ispricIvamo svim koji su ocekivali nesto....  Tako su svi “slavni” blogerasi poceli svoje blogove. Pa koji ih penis (penis-jer smo kulturni, a kultura je odlika NAJboljsih;)  pisu kad im je tesko? Nama nije. Mi smo naaaajbolji blogerasi, i mi imamo naaaajbolji blog, i nama nikad ne fali ideja. Zato i jesmo - J najbolji. 

Da demonstriramo svoju moc, inspiraciju i snalazljivost u najgorim momentima (onim kad tek otvoris blog, a vec ne znas sta na njemu da pises), jedan od nas se volonterski, dobrovoljno, sam od sebe, od srca, bez nagovora, prirodno i bez naknade, bez ocekivanja ikakve naknade,  prijavljuje da sere. Jok da sere sa rijecima, vec bas da se isere. Ono sere. Kad coek skine gace, pod uslovom da ih nosi. I sere. Znas ono, kad ono izlazi. Ono kad zasmrdi, pa se smrad uvuce u stokove, ne mozes izracit. Kad ti treba onaj Gajgerov hepek za mjerenje onih radiJoaktivnih materijala. Kad coek sere. Kontas? Ono plodno najplodnije vrijeme, kad ti se ocrtaju one linije od one daske na guzici. Ono kad covjek sere. Kad fakat sere. Stvarno.  Kad fakat fakat sere. Eh to ce jedan da radi, a drugi da pise ono sto ovaj prvi u tako inspirativno-plodnim momentima filozofije spozna.

Dakle, kad te mjehur poČera do čenife, ili kad te počera sta glomaznije, jebes ga, moras otic do čenife – u svemu tome javljaju se razni problemi, dogodovstine, da nam nije mrsko – mogli bi romana u serijama o tome pisat...

Recimo cinjenica je da dok, bez srkleta uzivamo u razrahacivanju, naglo osjetimo potrebu da se uzdizemo, i to najcesce na nacin da nesto citamo. Ko zna zasto, valjda kako dijelimo osobine sa najvecim umnicima, pa nam knjiga i najbliza. I navadimo svih onih aplikatora za higijenu, za noge, ruke, oci, usta, nos, Boga mi i kake mazalice za kurije oci, hemoroide...i one etikete, naljepnice na proizvodima – od rjeci do rjeci mu ga das, procitas, zapamtis sve i skontas. I ekspert postanes na teme Arijela, Faksa i Blendameda. Kad si na solji, sve sto pod ruku dodje- saaaamo nek se cita.  I taj WC, ja dam nesto njemu, on da nesto meni – nije li to najbolja solucija –uzajamno davanje, a plus u podsvjesti znamo da smo mi i dali sto ne valja i uzeli sta valja ;)

Oni mudriji, lucidniji, ostroumniji (znamo jos najmanje 16 sinonima, al da se ne razbacIVAMO a??? :P), koje iskustvo vodi – navade tom prilikom sa sobom i kakvog pametnijeg štiva – pa udare po dnevnoj stampi, sedmicnoj (ovo se jos moRe rec i hefticnoj – cisto da se zna da znamo, ha sto ti je rec ova sinonimija), il ti pak kakvu lektiru, ne do Bog roman.  Ako se kome ne svidi što je licnost dana opet neki anonimus, onda taj „Radoncic“ posluzi svrsi- otirackoj. A ima onih koji se ne zadrze na stampi, pa ponesu gitare kakve, recimo, pa zakomponuju sto god (ko onaj sto opjeva: „izaadjitee sejtanii izz meenee“)....  Grijeh reci – ali treba iskren bit, uostalom nas blog jest najbolji, i najiskreniji -  ima ljudi koji ponesu i da sta pojedu ba, a kako je to samo (e sad ide ona visokosofisticirana rijec) degutantno, jes, sram ih bilo, al dobro, ne mores im zamjerit, ljudi idu logikom kompenzacije – sta izidje dole, nek udje gore, jes da je oblik drugi, al sve je to u 5 deka ;)

Ono sto nas mori –

“I tu mu ga ja zadam, i ono mi po ruci ostade! A nije to samo dva hidrogena i oksigen, ko zna cega sve tu nema kad to iz “cijevi” izadje. Sta sam ja sve danas pio, pa more bit i od onog sto sam  pojeo, jel se sta preradilo il nije, ko zna. I to sad meni ostade na prstu, kapljica cijela. A nije mi prvi put. Mater mu jebem, svaki put kad izvadim cijev da se oslobodim viska fluidnih fluida fluidnog karaktera, svaki put mi il na prst il u gace ona zadnja kap. Pa mater joj jebem!  I tolko godina evolucije, pa sto nam nije nos izarasto na vrh kite, pa da onu zadnju kap sto mi iz cijevi izlazi usmrkne?  Al joook, nek nam rastu umnjaci. Taman da ima sta bolit. Da moRes temperaturu dobit kad rastu. Da te bihuzure. Da smetaju. Da budu viska. Cuj umnjaci. Jah... I jos priroda valja, savrsena, majka? Ma priroda kurac (sad nije vise penis, sad smo iskreni, otvoreni i brutalni, sto je opet odlika – najBOLJSIH)! Pa ko normalan ne bi dao umnjake za nos na vrhu kite? Ja bih. Mi bismo.  (samo nek se zna da bi eventualno dalje islo: "Vi biste", "oni bi". Nek se zna da mi i to znamo, jer mi JESMO najpametniji, i to je osobina najBOLJSIH). Zamisli laganini, navadis ga prema dole, usmjeris, i razrahatis, i nikakvog posla vise nema. Polagano sportski, nos smrcne s vrha klinca, i samo zapakujes. E bi to bilo...kako se ono kaze....evropski... A opet, rekose da ta evolucija evoluira na bolje. Pa mozda i umnjaci evoluiraju u nos na vrhu kite? Aaa? Imal sanse? Ha ima klinac moj.... Nikad s vrha klinca smrkat nece....”

Iako nema nikakvog smisla, aritmetike, logike ni ritma, ni sintakse, ni olova, mi cemo sad jednostavno zavrsit ovaj post. Cisto jer smatramo da je doso vakat za to. Iako to mozda nema smisla, bice tako jer jednostavno mi znamo najbolje, i kazemo da tako treba da bude.

FOTOGRAFIJA PETOG POSTA BY: DAMIR SHALJIC

SUTRA: I mi na fotografiji! ;)

Kraj petog posta. Cetvrti i treci su, pogodit cete, apsolutno nepotrebni. 

Posto smo mi najbolji, i nas blog je najbolji mi pocinjemo od drugog posta. Nama prvi netreba (ovo treba da se pise odvojeno), smatramo da je to razumljivo i vec jasno.

Nije se Mujo usro sto je hala daleko vec sto nije kreno na vrijeme, jer je cito nas blog.  Ovaj bloger ne tezi biti najbolji, vec ovaj blog jeste najbolji blog od svih blogova u svijetu blogova. Ovaj blog, ce nas blogere ucinit vecim facama nego sto to trenutno jesmo (pod uslovom da je to uopste moguce). Sad i mi imamo bloger, sto znaci da smo i mi sad IN, jer na sve negativne stvari koje se, avaj, desavaju oko nas i u nasoj okolini, i blizu nas, i neposredno od nas, i pored nas, i kod nas, uglavnom tu nedje oko nas, nismo ostali nijemi, vec cemo nastojati sadasnjost promijeniti i izmijeniti kako okolinu tako i cijeli svijet i globalno zagrijavanje i ovo sad nest s naftom, a sve to tako sto cemo ovdje pisat', a i sto smo mi najpametniji.

Nas blog, samo nek se zna, posto je najbolji, bolji je od svih ostalih, jer ima tu rjecicu NAJ- znaci NAJBOLJI (bolji i od Zazinog). To je to, nas je bloger dakle najbolji.